Svi svetojanski župnici, pastoralni suradnici

Svećenici:  ... Ivan Hrdjok, Josip Gjuran, Ivan Buhin, Josip Sinjeri, Konrad Žižek, Stjepan Jakov, Josip Gonan

Svetojanska župa rasadište duhovnih zvanja

Rijetko koja župa može se pohvaliti da je imala i ima toliki broj duhovnih zvanja. Svetojanci spadaju u područja koja su davala svećenike Katoličkoj Crkvi. Prvi Svetojanac koji je pošao putem Krista,  bio je dr. Ignacije Repar, vlč. Josip Godrijan, vlč. Petar Ribarić, vlč. Ivica Frkonja, vlč. Ivica Reparinac i najmlađi među njima Ivica Budinšćak.

Služe župi

Župno ekonomsko vijeće

Prema Pravilniku koji je u zagrebačkoj nadbiskupiji stupio na snagu 27. rujna 1999. godine, a odobrio ga je nadbiskup Bozanić, župno ekonomsko vijeće je  ustanovljeno od župnika kao tijelo sudjelovanja vjernika u upravljanju župnim ekonomskim dobrima a svrha mu je da pomaže župniku u pripremi redovitoga i izvanrednoga župnog predračuna, naznačuje predvidive izdatke za razne djelatnosti i način njihovih pokrića, pregledava i odobrava na kraju svakog pothvata blagajničke knjige, odnosnu dokumentaciju kao i završni račun, daje mišljenje o izvanrednim pothvatima župe, a to mišljenje treba biti dostavljeno Nadbiskupskom duhovnom stolu u molbi za odbrenje odnosnog pothvata, brine se o čuvanju isprava i dokaznica na kojimase temelji pravo župe na dobra te kod župe na dobra te kod župe koja je povjerena redovničkoj ustanovi vodi računa o ugovoru sklopljenom između nadbiskupije i redovničke ustanove. To se tijelo bavi sredstvima župe, a ne župnika koji je i dalje jedini ovlašteni predstavnik župe. Župno ekonomsko sastavljeno je od župnika, župnih vikara i od tri do pet vjernika, koje imenuje župnik nakon što sasluša mišljenje župnoga pastoralnog vijeća ili se posavjetuje s razboritim osobama ako nema pastoralnog vijeća u župi. Prema Pravilniku, članovi župnoga ekonomskog vijeća trebaju biti moralno čestite osobe, aktivno uključene u župni život, sposobne procijeniti ekonomska pitanja u srkvenom duhu i po mogućnosti stručnjaci u pitanjima gospodarstvai prava a mandat im traje tri godine te može biti obnovljen. Ovo vijeće ima samo savjetodavni, a ne odlučujući karakter te se u njemu treba očitovati odgovorna suradnja vjernika u ekonomskom upravljanju župom. Upravo u suradničkom duhu župnik i članovi vijeća zajedno planiraju aktivnosti u župi, rade na dogovorenim projektima  te zajedno snose odgovornost. Vijeće može poslužiti župniku kao redovito i valjano sredstvo u upravljanju župom, ali nepromjenjiva ostaje dužnost župnika da zastupa župu u svim župnim dobrima prema odredbama Zakonika kanonskoga prava. Predsjednik župnoga ekonomskog vijeća je po pravu župnik, a njegova je dužnost sazvati i predsjedati sjednicom vijeća. Barem tri puta godišnje predviđa se održavanje sjednica, ali i onda kad župnik smatra da je potrebno, ili na traženje najmanje dva člana vijeća. Sjednicama mogu sudjelovati na poziv župnika i druge osobe u službi stručnjaka. Premda članove vijeća imenuje župnik, njihovo imenovanje treba biti potvrđeno od Nadbiskupskoga duhovnog stola. Vijeće podnosi izvješće godišnje župnom pastoralnom vijeću izvještaj o župnom ekonomskom budžetu, a župnoj zajednici o korisnoj upotrebi primljenih doprinosa vjernika, naznačivši i potrebne inicijative za povećanje sredstava koja su potrebna za pastoralne pothvate, održavanje i izgradnju župnih objekata, kao i za uzdržavanje svećenika i drugih crkvenih službenika.

Pastoralno vijeće

Cilj utemeljenja pastoralnog vijeća je da se većim angažiranjem vjernika laika popuni nepopunjenost pastoralnog prostora te isto tako prihvatiti novo vrijeme u kojem pastoralni djelatnik ne čeka skrštenih ruku čovjeka u ckrvi već ide za čovjekom izvan crkvenog prostora. Vođen tim načelom pastoralno-socijalni odbor vodi brigu o socijalno ugroženim umirovljenicima, o starijim osobama i nemoćnima kao i o drugim članovima župe poput samohranih majki, i samohranih očeva unutar župnih zajednica. Pružanje pomoći ovaj odbor ostvaruje preko savjetovanja, posredovanja, integriranja u župnu zajednicu, potom ostvaruje i financijskom potporom kao i drugim načinima a sve u cilju pomoći nepotpunim obiteljima kojima treba pomagati. Veoma je važno da se ostvari cilj tj. zbrine onaj koji treba pomoć. Cilj je Crkve da se u pružanje pomoći uključi što više vjernika laika kao i da se ostvaruje humanizam na djelu i u najmanjem dijelu župe, bilo da se članovi vjerske zajednice uključe profesionalno bilo poluprofesionalno, bilo volonterski ili s honorarom. S tog stanovišta, svi smo mi potencijalni članovi pastoralno-socijalnog odbora, a stvarni smo članovi onda kada pomognemo onome tko je, zaista, u nevolji.

Župni caritas

Sličnu funkciju djelovanja prema bližnjem uz Župno pastoralno vijeće ima i Župni caritas. Nažalost niti jedna župa danas nije imuna na brojne probleme među kojima su problem starih i nemoćnih, ovisnost o alkoholizmu, problem nezaposlenih, problem droge, invalida domovinskog rata, i drugih socijalno ugroženih struktura društva. Naravno, da župna zajednica tu ne može zamijeniti državne institucije, ali im može kroz angažman vjernika, te putem svoje socijalno karitativne mreže itekako, pomoći u duhu kršćanstva i katoličke vjere. Župni Caritas župe Sveta Jana utemeljen je upravo iz tog razloga utemeljen.